Sjećanja: DON NIKO LUKOVIĆ

Radio Kotor:

don-niko-lukovic

Na današnji dan 1970. umro je don Niko Luković, prčanjski paroh, kotorski kanonik, naučni, kulturni i javni radnik. Rođen je 1887. na Prčanju. Bio je poslanik u Republičkoj i Saveznoj skupštini. Jedan je od osnivača kotorske sekcije Istorijskog društva Crne Gore. Autor je značajnih radova iz nacionalne, pomorske i kulturne istorije. Iskazivao je izuzetnu brigu za očuvanje spomenika kulture i ugleda pomorstva Prčanja i Boke Kotorske. Jedan od značajnijih spomenika na tom području – Bogorodičin hram njegovom zaslugom postao je bogata riznica umjetničkih djela. Cijelog života slijedio je Njegoševo načelo: „Brat je mio koje vjere bio”. Iz porodične grobnice u kojoj je sahranjen na mjesnom groblju posmrtni ostaci su mu, na inicijativu Saveza boraca Kotora, nakon deset godina preneseni u posebnu grobnicu.

Postano u In memoriam. Komentari isključeni za Sjećanja: DON NIKO LUKOVIĆ

POSLJEDNJE ZBOGOM DRAGICI TOMAS

DRAGICA_TOMAS_56 (1) Radio Kotor: “U srijedu, 29. travnja 2015. g. je u Podgorici umrla Dragica Tomas, poznata glumica i prvakinja Crnogorskog narodnog pozorišta, koja je posebno bila vezana za naš grad – igrala je u Kotoru, dobila Nagradu oslobođenja Kotora i bila supruga našeg pokojnog sugrađanina i crnogorskog glumca Petra Tomasa.
Dragica Tomas je rođena 1936. godine u Peći. Završila je Državnu glumačku školu u Novom Sadu 1955.godine. Pored Kotora, kao glumica je radila u Kruševcu, Mostaru i Podgorici, a a na sceni je bila Sestra Batrićeva iz Njegoševog „Gorskog vijenca”, Medeja iz Euripidove „Medeje”, Petrunjela iz Držićevog „Dunda Maroja”, Ana iz Davičove „Pesme”, Zona Zamfirova iz istoimenog djela Stevana Sremca, Katarina Ivanovna iz „Braće Karamazovih” itd. Gostovala je na Dubrovackim ljetnjim igrama, zatim u Rusiji, Njemačkoj, Kanadi, Turskoj i drugim zemljama. Više možete saznati u emisiji Televizije Crne Gore koja je dostupna na kanalu YouTube putem sljedećeg linka https://www.youtube.com/watch?v=O9JEWTQilBM .”

DSC_2106

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore izražava veliko žaljenje u povodu smrti Dragice Tomas jer je, poput mnogih, izgubilo dugogodišnju suradnicu i prijateljicu velikoga srca koja je uvijek puna razumijevanja pronalazila vremena za suradnju i razgovor.
Kao izraz dubokog poštivanja obitelji Tomas i njihovih dubokih kulturnih tragova u našoj povijesti, HGD CG je formirani mandolinski orkestar nazvao imenom velikog kotorskog glazbenika Tripa Tomasa, a amatersko kazalište imenom velikog glumca Petra Tomasa. Dugogodišnja suradnja sa velikom umjetnicom Dragicom Tomas rezultirala je 2011. godine uspješnim omažom glazbeniku i skladatelju Tripu Tomasu u organizaciji HGD CG.
HGD CG dijeli tugu i bol s obitelji Tomas uz zahvalnost, na suradnji, velikoj umjetnici Dragici Tomas, čija je osobenost i ljudskost utkana u naše vječno sjećanje i poštivanje.

Postano u In memoriam. Komentari isključeni za POSLJEDNJE ZBOGOM DRAGICI TOMAS

In memoriam povodom smrti Vicka Nikolića

img1

“1933. — 06.02.2014. Vicko Nikolić U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi suprug, otac, djed, svekar i tast, gospodin VICKO NIKOLIĆ blago u Gospodinu preminuo u četvrtak 6. veljače 2014. u 81. godini života nakon duge i teške bolesti. Ispraćaj dragog pokojnika bit će u ponedjeljak 10. veljače 2014. u 13,35 sati u krematoriju na Mirogoju. Sveta misa zadušnica služit će se u 18,30 sati u crkvi Sv. Križa u Sigetu. Ožalošćeni: supruga Ivanka, brat Marko s obitelji, kći Kristina, sin Dario, zet Tomi, snaha Romina, unuci te ostala tugujuća rodbina Počivao u miru Božjem!”

O Vicku Nikoliću

Vicko Nikolić, pjevač, glazbenik, skladatelj, član Bratovštine Bokeljske mornarice,  istraživač narodnog blaga i zaljubljenik u Boku kotorsku,  rodio se  5. 4. 1933. godine u Gornjoj Lastvi. Pjevati je počeo već u najranijem djetinjstvu, a ljubav prema pjesmi, posebno dalmatinskoj, prenijela mu je majka koja je bila rodom sa Šolte. S 15 godina počeo je svirati gitaru, zatim havajsku gitaru, nakon čega se počeo intenzivnije baviti pjevanjem u klapama te sviranjem i pjevanjem u raznim plesnim orkestrima. Pjevao je i u mješovitom pjevačkom zboru Kulturno umjetničkog društva „ Bratstvo“ iz Tivta. Sredinom šezdesetih godina seli u Šibenik, gdje je honorarno pjevao u tamošnjoj opereti, u KUD-u „ Miro Višić“, nekoliko klapa,  učio svirati klarinet i saksofon i počeo skladati za dječje komade-„Psić i mačkica“ i „Čiča Tomina koliba“. U Zagreb, u kojem je živio do smrti, doselio je 1961. godine.  Tamo je nastavio glazbeno obrazovanje te zasnovao radni odnos sa Zagrebačkom operom, u kojoj je pjevao do mirovine 1993. U navedenom je razdoblju sudjelovao u više od 200 opernih i drugih glazbenih scenskih djela, a surađivao je i s najpoznatijim svjetskim opernim solistima, redateljima i dirigentima, kao što su Herbert von Karajan, Lovro Matačić i mnogi drugi. Nije zapostavio ni bavljenje zabavnom, starogradskom, izvornom  i klapskom glazbom. Snimio je više od 100 radijskih snimaka, 10 LP ploča i kaseta, nastupao na festivalima i u televizijskim emisijama. Najviše je nastupao sa svojim plesnim orkestrom „Corona“.  Album „Nezaboravne pjesme s našeg Jadranskog mora“ ostavio je najdublji trag. Afirmirao se i kao skladatelj-uglazbio je osamdesetak tekstova izvornih pjesama, najviše dalmatinskih,  ponešto kajkavskih i starogradskih, a skladao je i autorska djela. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske glazbene unije, a bio je i aktivni borac za zaštitu autorskih prava. Bavio se i prikupljanjem narodnih pjesama. Za tisak je priredio “Najljepše stare dalmatinske i primorske narodne pjesme“ i monografiju- pjesmaricu „Boka kotorska u pjesmi, slici i sjećanju“ iz 2005. godine, u izdanju HGD-a. Neke od najpoznatijih pjesama su: Voljenoj Boki, Predivno Jadransko more, Pjesma majci, Lijepa Bokeljka, Vrati se ljubavi, Moj zavičaj, Boko moja, rodni kraju, Vraćam se tebi, Boko moja itd. Njegove pjesme o Boki plod su njegova dugogodišnjeg i svestranog bavljenja glazbom, uspomena iz djetinjstva i mladosti, sjećanja, razmišljanja i nostalgije  prema Boki, kojoj se  u mislima uvijek vraćao.

Postano u In memoriam. Komentari isključeni za In memoriam povodom smrti Vicka Nikolića

Povodom stogodišnjice rođenja hrvatskog književnika Viktora Vide

Podgorica, 25.11.2013.
Viktor_Vida_omaz_2511_2013_Dobrilo_Malidzan3

U organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina i suorganizaciji Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici sinoć je održan hommage povodom stogodišnjice rođenja hrvatskog književnika, inače Peraštanina, Viktora Vide.

Prvi govornik jučerašnje književne večeri bio je zasigurno najbolji poznavatelj djela Viktora Vide u Crnoj Gori, Vlatko Simunović, novinar i izdavač iz Podgorice. Govorio je o Vidinu životu, pjesništvu i njegovom značaju. Istaknuo je da su mu njegov zavičaj, Perast i Boka kotorska, središnja tematika. Iz svog napuklog srca hrvatskog emigranta, koji je ostao u Argentini jer nije želio živjeti u komunizmu, veličao je motive rodnog kraja, s neizbježnom sjetom, ganućem, melankolijom i žalom.  Prevelika tuga zbog napuštanja rodne Boke na kraju ga je i odvela u preranu i svojevoljnu smrt.

Viktor Vida pripada hrvatskoj književnosti i jedan je od najsugestivnijih i najreprezentativnijih figura hrvatske lirike 20. stoljeća, ali Crna Gora se može i treba ponositi činjenicom da je po mjestu rođenja i po tematskim uporištima njegova pjesništva jedna od njegove dvije domovine. Simunović je ponovno spomenuo inicijativu da se Vidini posmrtni ostaci prenesu u rodnu mu Boku, što su pozdravili i sudionici i publika.

O Vidinu proznom stvaralaštvu, smatrajući da je nepravedno zanemareno, govorio je mr. Miomir Abović, profesor književnosti iz Tivta. Posebno se osvrnuo na njegove mnogobrojne eseje, o Baudelairu, Bachu, Valeryju, Eluardu, Da Vinciju, da spomenemo samo neke, te humoresku „ Rasulo Doriana Vlaja“, iz kojih su čitljive Vidina erudicija i osjećaj za satiru i parodiju.

Na kraju se publici obratio i dr. Đuro Vidmarović, izražavajući žaljenje što nije i prije došao u Podgoricu.  Vidmarović se, na sebi svojstven- neposredan, topao i prijamčiv način, osvrnuo na Vidin život, emigraciju i pjesništvo. Spomenuo je i na još nekolicinu sjajnih Bokelja iz prošlog stoljeća- Alfirevića, Čižeka, Kornera, Oreškovićevu, akademika Pečarića, koji su u hrvatskoj književnosti i znanosti ostavili neizbrisive tragove.

Vidine stihove nadahnuto je čitao dramski umjetnik i član CNP-a, Danilo Čelebić, moderatorica je bila Ana Šarčević, a redatelj Husein Bato Dukaj. U glazbenom dijelu programa nastupili su Dražen Joković na gitari i Dušica Kordić na violini, izvodeći Piazzolu i Gardela. Na koktelu, u neformalnom dijelu programa, dašak Boke i Dalmacije podgorička je publika mogla osjetiti u interpretaciji klape „ Jadran“ iz Tivta, pod stručnim vodstvom prof. Andree Orlando.

Večeri su nazočili i konzul RH u Kotoru, Hrvoje Vuković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatske krovne udruge –Dux Croatorum Adrijan Vuksanović, predsjednica tivatske podružnice HGD-a i članica IO-a HNV-a Ljerka Sindik , predsjednica iz podgoričke podružnice HGD-a Svetlana Zeković, direktor Fonda za zaštitu i očuvanje manjina Crne Gore Safet Kurtagić, direktor Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina, Derviš Selhanović, pjesnik Mladen Lompar, kao i nekolicina članova HNV-a.

 

Postano u In memoriam. Komentari isključeni za Povodom stogodišnjice rođenja hrvatskog književnika Viktora Vide

Vinko Coce-Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Gruska noc 070811

Poznati pjevač Vinko Coce, trogirski slavuj, u 59. godini života umro je noćas oko 1 sat u splitskoj bolnici. Posljednji ispraćaj legende hrvatske glazbe je sutra na groblju u Trogiru u 16 sati.

Vinko Coce je rođen u rođen u Trogiru 22. prosinca 1954. godine. Nakon završene Obrtne škole, Coce radi u trogirskom brodogradilištu, a njegov interes za glazbu raste pa 1972. godine započinje suradnju s klapom Trogir uz koju ostaje sve do početka samostalne karijere. 1983. godine je primljen za zborskog tenora u profesionalnom mješovitom zboru HNK-a u Splitu, gdje pet godina uspješno pjeva pjeva cjeloviti operni repertoar.

Samostalnu karijeru započinje 1991. godine. Dvije godine kasnije snima svoj prvi album “Mirno spavaj, ružo moja” koji je donio nekoliko hitova. Iste godine osvaja i Grad Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe s pjesmom “Sićaš li se, Lungomare”. Zajedno s klapom Trogir dobiva i nagradu Porin.

I HAJDUK je u nedjelju ujutro ostao bez jednog od svog najslavnijih navijača – trogirskog pjevača Vinka Coce.

Bili slavuj autor je brojnih navijačkih pjesama koje se već godina ore poljudskom ljepoticom, a između ostalih to su “Oluja sa sjevera”, “Volim te, Hajduče”, “Ako te ko pita”, “Bandire od svila” i “Kad umren umotan u bilo”.

Ova posljednja čini se i kao posljednja želja slavnog pjevača.

“Kada umren umotan u bilo
na Poljud odnesite mi tilo
zapivajte bili su bili
kad se dusa s tilon dili

Kada umren umotan u bilo
na Poljud odnesite mi tilo
nek vijori barjak
na kojem pise
Hajduk zivi vjecno
Bog i niko vise ”

Poslednja posjeta Boki Kotorskoj i gostovanje u Tivtu

Bio je drag suradnik i prijatelj Hrvatskoga građanskog društva Crne Gore i mnogih zaljubljenika u mediteransku glazbu ovih prostora.

 

Vinko Coce u Tivtu Vinko Coce u Tivtu Vinko Coce u Tivtu Vinko Coce u Tivtu

17. studenoga 2012. g. u tivatskom Domu kulture “Gracija Petković” održan je koncert popularnog hrvatskog glazbenika Vinka Coce. Organizator ovog lijepog događaja je bilo Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, povodom Dana općine Tivat. Prije početka koncerta nazočne je pozdravila Ljerka Sindik, predsjednica HGD-a podružnce Tivat, a potom je Mladen Perušina u dresu “Hajduka” predao, u ime župe Sv. Roko iz Donje Lastve, Vinku Cocu knjigu “Spomenica 600. obljetnice Crkve Male Gospe u Gornjoj Lastvi”. Nakon toga počeo je spektakl velikog kantautora koji je, u pratni glazbenog sastava “Galeb”, podiga posjetitelje na noge. Dvoranu su ispunila zadovoljna lica, a na mnogima se vidjela i suza. Smjenjivale su se poznate skladbe, a egzaltacija je dostigla vrhunac kada je došla na red navijačka pjesma Hajduka “Kad umrem umotan u bilo”.

Postano u In memoriam. Komentari isključeni za Vinko Coce-Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

IN MEMORIAM: MILOŠ MILOŠEVIĆ “1920-2012″

Kotor 25. travanj 2012.(Radio Dux)- Danas je u Kotoru je preminuo akademik dr.Miloš Milošević, admiral Bokeljske mornarice, istaknuti znanstvenik – povjesničar, arhivista i romanista kao i svestrani umjetnik – pjesnik i glazbenik. Rođen 1920. godine u Splitu. Od 1953. godine radi u Povijesnom arhiv u Kotoru u kome ostaje do odlaska u mirovinu 1985. godine. Specijaliziranje arhivistike je obavio u Parizu 1970. godine, a 1974. god. doktorirao je na filozofskom fakultetu u Zadru sa temom “Boka Kotorska za vrijeme mletačke vladavine (1420-1797)”. U Povijesnom arhivu u Kotoru stekao je sva arhivistička zvanja, a 1978. godine zvanje znavnstveni savjetnik i od tada do odlaska u mirovinu 1985, je i bio ravnatelj Povjesnog arhiva Kotor.

Kao priznati znanstveni radnik, arhivista, romanista i teoretičar arhivistike, bio je, pored ostalog, predstavnik Jugoslavije na međunarodnim kongresima arhivista u Briselu, Madridu, Moskvi, Vašingtonu, a 1980. godine u Londonu je izabran za predsjednika Sekcije profesionalnih arhivskih društava MAS pri UNESCO-u.

Objavio je 24 knjige a publikovao je preko 230 znanstvenih radova koji, kako za znanstvene krugove, tako i za sve one čitaoce zainteresirane za prošlost i povjest Boke kotorske predstavljaju nezaobilazan znanstveni izvor. On je izabrao da bude posrednik između prošlosti i sadašnjosti, slikar kolektivne sudbine ljudi na obalama zaliva Boke, odnosno svega onoga što karakteriše Mediteran, naš zajednički svijet kome pripadamo, a u stvari zajedničko i univerzalno sudbinama brojnih generacija.

Među brojnim priznanjima i odličijima dr. Miloševića je odlikovan Redom Danice Hrvatske s lentom i likom Katarine Zrinske od Predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić 2008 god.

Komemorativna sjednica će se održati sutra 26.travnja četvrtak u deset sati u crkvi Svetog Duha u Kotoru.

Iz naše arhive možete poslušati dr. Miloša Miloševića sa “Večeri posvećenoj dr. Miloševiću” kao i njegove riječi zahvale prilkom dodjele Plakete Zadarskog Sveučilišta u njegovom domu 19.travnja 2012.god.

Više u video zapisu i foto galeriji na stranicama Radio Dux-a.

Postano u In memoriam. Komentari isključeni za IN MEMORIAM: MILOŠ MILOŠEVIĆ “1920-2012″

Dvanaesta obljetnica od smrti prvog hrvatskog predsjednika Dr. Franje Tuđmana (14.5.1922-10.12.1999)

Dr. Franjo Tuđman (14.5.1922 – 10.12.1999)

Navršilo se dvanaest godina od smrti prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja samostalne hrvatske države Franje Tuđmana.

Franjo Tuđman rođen je u Velikom Trgovišću 14.svibnja 1922. god., aktivno je sudjelovao u antifašističkom pokretu, a zbog svojih stajališta o hrvatskom nacionalnom pitanju u SFRJ je bio osuđivan i zatvaran. Na čelo Hrvatske formalno je došao koncem svibnja 1990., kada je na prvoj sjednici višestranačkog Sabora izabran za predsjednika Predsjedništva. Predsjednikom Republike postao je 26. lipnja iste godine.

Nakon prvih višestranačkih izbora ubrzano je radio na organizaciji države i njezinu međunarodnom priznanju. Pod njegovim vodstvom Hrvatska se međunarodnim pregovorima i jačanjem vojne sile oduprla agresiji JNA i zaustavila njezino nadiranje na hrvatski teritorij. Hrvatska je vojska do 1995. dovoljno ojačala da bi u akcijama “Bljesak” (u svibnju 1995.) i “Oluja” (u kolovozu 1995.) mogla vlastitim snagama osloboditi najveći dio svoga teritorija. Snaga Hrvatske vojske omogućila je i mirnu reintegraciju hrvatskoga Podunavlja u siječnju 1998., čime je Hrvatska, pod Tuđmanovim vodstvom, ostvarila svoju suverenost na cijelom teritoriju.

Građani su Franji Tuđmanu povjerenje poklonili i 1992., kada je na prvim neposrednim predsjedničkim izborima ponovno izabran za predsjednika Republike, te 1995. Drugi petogodišnji mandat nije završio, umro je 10. prosinca 1999. Političko djelovanje Franje Tuđmana neraskidivo je vezano uz HDZ – stranku koju je utemeljio 1989. i vodio do kraja života.

Postao je ocem domovine i u hrvatskoj povijesti tako će ga zvati.

Postano u In memoriam. Komentari isključeni za Dvanaesta obljetnica od smrti prvog hrvatskog predsjednika Dr. Franje Tuđmana (14.5.1922-10.12.1999)

Hommage don Branku Sbutegi

U povodu pete godišnjice od smrti don Branka Sbutege, sinoć je u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru odžan Hommage velikom intelektualcu i humanisti. O don Branku su govorili Mr Mileva Pejaković-Vujošević, Mons. Anton Belan i Prof. dr Gracijela Čulić.Don Branko je rođen u Kotoru 8.aprila 1952. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Uporedno sa gimnazijom završio je i muzičku školu. Studirao je medicinu u Beogradu, a teologiju u Zagrebu, Beču i Rimu. Za sveštenika je zaređen 15. jula 1979. u crkvi Gospe od Škrpjela, a od 1982. godine bio je župnik crkve Sv. Eustahija u Dobroti. Pocetkom devedesetih godina, rat na tlu bivše Jugoslavije primorao ga je da napusti Kotor i ode u Padovu, gdje je osnovao centar za pomoć izbeglicama sa ratom pogođenog područja. U Kotor se vraća 1996. godine gdje nastavlja sa humanitarnim radom. U teškim godinama nakon rata, don Branko je sudjelovao u brojnim mirotvornim akcijama, promovirajući toleranciju među ljudima i narodima krajem prošloga stoljeća. Jedan je od osnivača  Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, kao i prestižnog festivala ozbiljne glazbe “Kotor Art”. Koautor je knjige “Stara književnost Boke”. Nakon njegove smrti, 2006. godine objavljena je knjiga “Kurosavin nemir svijeta”, koja predstavlja zbornik njegovih tekstova i intervjua.

%d blogeri kao ovaj: