Glazbeni nastup na Trgu od oružja u Kotoru

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Folklorni ansambl „Nikola Đurković“ i Folklorni dječji ansambl „Pletanka“ Makedonsko-hrvatskog društva i Kulturnog centra „Marko Marulić“ iz Bitole priredit će nastup  na Trgu od oružja u Kotoru 23. srpnja, s početkom u 10 sati.

„Hrvatski tragovi u svijetu – Branka Bezić Filipović

U Galeriji solidarnosti u Kotoru je 27. lipnja predstavljena knjiga „Hrvatski tragovi u svijetu“, autorice Branke Bezić Filipović, voditeljice odjela HMI u Splitu.

TRAGOVI HRVATA U SVIJETU

Zamjetan kulturni trag, nerijetko visokih estetskih dosega, naših ljudi autorica je pronašla putujući brojnim državama svijeta od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike do Australije i Novoga Zelanda, ali i diljem europskog susjedstva.

U rukopisu knjige pod naslovom Hrvatski tragovi u svijetu autorice Branke Bezić Filipović uvršteni su i opisani povijesni izvori o našim migrantskim stvaralačkim ličnostima, vidljivi u kulturnim krajobrazima na raznim meridijanima i paralelama u inozemstvu. Susrećemo ih u imenima ulica stranih gradova, gradskih četvrti, nazivima palača, mostova, imenima institucija, spomen parkova, filatelističkim i numizmatičkim zbirkama, grobljima, ali i nazivima prirodnih ljepota: živopisnih brežuljaka i čarobnih rijeka…

Knjiga se sastoji od četiri cjeline, nenametljivo i pregledno naslovljene – Europa, Južna Amerika, Sjeverna Amerika i Oceanija –  koje prate geografske pokazatelje hrvatskih tradicionalnih migrantskih ruta s mnoštvom fotografija snimljenih na šezdesetak autentičnih lokaliteta od Sjevernoga do Južnoga pola.

Budući da Hrvati i građani hrvatskoga podrijetla žive stoljećima integrirani u zemljama raznih kulturnih obilježja i ostvaruju zamjetne stvaralačke tragove na tim geografskim širinama, logičan je interes Matičine djelatnice za hrvatskom dionicom u tim multietničkim i multikulturnim mozaicima udaljenih kontinenata.

Knjiga je namijenjena svima koje zanima pozicija hrvatskoga iseljeništva našega doba, a slavi običnog čovjeka koji je imao dovoljno znatiželje i hrabrosti krenuti ususret novim horizontima i drukčijim kulturama.

„Pred nama je vrijedan nakladnički projekt o Hrvatskim tragovima u svijetu na čijim stranicama ima tisuće i tisuće dosad ne obrađenih i manje poznatih činjenica iz naše kulturne, društvene pa i političke povijesti koja se stvarala u iseljeništvu gotovo od sredine drugog tisućljeća do naših dana. Riječ je o povijesnoj građi koja će imati dvojaku težinu: s jedne strane, ona će predstavljati javnosti nepoznate tragove vezane uz hrvatske migrante, a s druge pak strane komentari istraživačice toliko su sadržajni da pružaju svojevrsni kulturološki presjek kroz iseljeničku povijest i koji je nedostajući segment naše ukupne nacionalne i kulturne povijesti. Uz sve to, ova studija neizravno upućuje i na potrebu sustavnijega ubaštinjavanja hrvatskih kulturnih tragova diljem svijeta.  Isto tako, ova je Bezićkina studija izvorno osmišljeno autorsko djelo i kao takvo ne samo koristan vodič zainteresiranom stručnom krugu nego i doprinos poznavanju čega sve u stvari ima o hrvatskom iseljeništvu,  a čega često puta nismo ni svjesni u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno. Autorica Branka Bezić Filipović je do te mjere proniknula u srž problematike kojom je zaokupljena na stranicama svoje knjige, u mnoge zamršene odnose u multietničkim sredinama drugih kontinenata.  Stoga će knjiga, u mnogim segmentima vjerujemo ostvariti kvalitetan doprinos, namijenjen stručnjacima, ali i najširoj čitalačkoj publici.  Knjiga posjeduje preglednost te metodološku dosljednost i mnoštvo fotografija kao i mnoge druge atribucije koje će joj u koncepcijskom, misaonom i svakom drugom pogledu osigurati  ono mjesto koje joj očekivano pripada. Knjiga sadrži više stotina fotografija koje svjedoče o autentičnosti opisanih hrvatskih tragova u četrdesetak zemalja“, kazala je u uvodniku prof. Vesna Kukavica.

Na predstavljanju knjige, Ingrid Poljanić, prof. književnosti je, između ostalog, kazala: „ Branka je putnik s misijom. Putuje sa zadatkom i da istražuje tragove Hrvata u svijetu. Njeni tekstovi su sažeti, ali daju sve informacije, pa čak daju šansu da netko o tim temama može kasnije pisati opširnije, jer je navedena i bogata bibliografija.“

Branka Bezić, autorica knjige, govorila je projektirajući film kojim je slikovito prikazala dio onoga što je vidjela, srela i razgovarala tijekom svojih putovanja  brojnim državama svijeta od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike do Australije i Novoga Zelanda, ali i diljem europskog susjedstva, iznoseći više interesantnih momenata sa tih putovanja. Ono što je bilo interesantno za posjetioce jeste podatak da u Arizoni, mjestu Globe postoji ulica KOTOR!

U glazbenom dijelu prezentacije nastupio je mandolinski orkestar HGD CG „Tripo Tomas“ poklanjajući Branki dvije kompozicije s posebnim razlogom , jer je upravo Branka, donatorskim koncertom u Splitu obezbijedila prve instrumente u vrijeme formiranja orkestra.

 Priredio: Tripo Schubert

 

 

 

 

 

 

 

15 godina od osnutka HGD CG

Četiri predsjednika HGD-a: Brguljan, Vičević, Ilić i Schubert

23.lipanj je dan kada se 2001. godine oformilo Hrvatsko građansko društvo Crne Gore u Kotoru

POVIJESNI TRENUTAK

Mi smo ga svjesno i namjerno nazvali HRVATSKO GRAĐANSKO DRUŠTVO CRNE GORE ( HGD CG), jer vjerujemo da Crna Gora ima svoj život u kojemu želimo sudjelovati kao djelotvorni, konstruktivni i pozitivni članovi društva, opće dobrobiti i vlastite koristi. Ne afirmiramo, ne konstituiramo i ne prodajemo nikakve pseudo-megalomanske, nacional-političke projekte. Naprotiv, osjećamo se na tragu onoga što se kod većih i iskusnijih već desilo. Želimo biti u respektu prepoznati, u miru prihvaćeni, u suradnji kooptirani i u kontekstu toga procesa vidimo sebe, zato smo građansko, a ne podaničko.

Zbog  nepoželjnih povijesnih okolnosti i nepovoljnih političkih kretanja u 20 stoljeću, ne svojom krivnjom, našla se hrvatska zajednica u Crnoj Gori u veoma teškoj situaciji, jedva preživljavajući olovne ratne i poratne godine.

U vremenima kada se, na žalost, Crna Gora prebrojavala i gradila vlastite međusobne berlinske zidove, viševjerski i višenacionalni Kotor ustrajavao je u skladnom suživotu, koji su na našim prostorima gradili vjekovi i ljudi.

U tim teškim devedesetim godinama prošlog stoljeća Hrvati Boke su unatoč svim pritiscima uspjeli da ustraju u očuvanju svog identiteta, kulture i običaja.

Svečano otvaranje manifestacije Tjedan Hrvata iz CG u Zagrebu

Nakon 1997. godine, kada aktualna vlast napušta «beogradski kurs», i svoj brod okreće ka zapadu i susjednoj Hrvatskoj, Hrvati Boke se organiziraju i kroz institucije sistema, rade na očuvanju identiteta i uspostavljanju povjerenja, suradnje i prijateljstva s obje strane granice. Jedna grupa istomišljenika iz Tivta i Kotora pokreće inicijativu o formiranju Udruge sa hrvatskim predznakom.

Utemeljenje HGDCG 2001. godine, iznenadilo je i nabolje poznavatelje prilika u malobrojnoj, tad još uvijek pritiscima izloženoj i time razumljivo potištenoj hrvatskoj zajednici. Malo tko je mogao i pomisliti kakve će sjajne dosege postići naše ustrajno, nepokolebljivo i odlučno suprotstavljanje asimilaciji, iseljavanju i odumiranju hrvatskoga bića na ovim prostorima. Da bi se  očuvali tradicija i kultura  Hrvata, pored hrabrosti, bilo je potrebno nastupati s mnogo takta i razuma.

Predsjednik CG dodijeljuje orden HGDCG

HGDCG je dalo svoj veliki doprinos  u procesu sticanja neovisnosti, te demokratizaciji Crne Gore, istodobno stvarajući okolnosti za prevladavanje ratnih trauma u odnosima hrvatskoga i crnogorskog naroda. Ti odnosi su, na opće zadovoljstvo, danas veoma dobri s tendencijom trajnoga uspona, što je prepoznatljivo  u politici i javnosti obje zemlje, ali i u diplomatskim krugovima koji te odnose ističu za primjer kako se može nadrasti uskogrudnost, nezdravo rivalstvo, netrpeljivost i agresivnost.

Predsjednik RH Stjepan Mesić dodijeljuje visoko državno odličje dr. Milošu Miloševiću

Svemu tome ponajviše su doprinijeli upravo HGDCG i njegovi čelnici, promovirajući pomirljivu, ali čvrstu politiku uvažavanja realiteta i integracije nasuprot nerealnih očekivanja ili pak asimilacije. Danas Društvo, njegovi čelnici i članstvo uživaju nesumnjivo poštovanje i uvažavanje.

U proteklih 15 godina postojanja, rad Društva je najviše bio usmjeren na promoviranju i prezentaciji bogatog kulturnog i sakralnog naslijeđa Boke kotorske i grada Kotora. Jedan od najuspješnijih projekata je manifestacija „Tjedan Hrvata iz Crne Gore u Zagrebu“. „ Vašim ste djelovanjem izvan granica zemlje izgradili most suradnje s narodima zemlje u kojoj živite, te je stoga nemjerljiv doprinos u razvitku i  stvaranju bogatog europskog društva raznolikosti“, kazao je , između ostalog, predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, pokrovitelj ove manifestacije.

Više godina je uspješno realiziran projekt „Hrvatska priča“ koja je ispričana u više gradova Hrvatske i glavnom gradu Crne Gore.

Na planu informiranosti pokrenuto je prvo i jedino do danas pisano glasilo Hrvata Crne Gore „Hrvatski glasnik“, izdaje se periodika „Bokeški ljetopis“, tiskano je preko 18 naslova, samostalno ili u suradnji sa Nacionalnom Zajednicom Crnogoraca Hrvatske i Bokeljskom mornaricom Zagreb, te se redovno ažurira Web stranica Društva www. hrvaticg. com.

Na planu edukacije mladih ,realiziran je zajednički projekt s Vladom Republike Hrvatske ,uspostavom  hrvatska nastava, koja se već 12 godina uspješno odvija u Kotoru i Tivtu. Više godina , u suradnji s Poglavarstvom grada Zagreba organizirano je   besplatno ljetovanje djece iz CG u Zagrebu. Formirana je knjižnica s više od hiljadu naslova.

U namjeri da se otrgne od zaborava, a u povodu 435 godina od bitke kod Lepanta, naše Društvo je postavilo spomen ploču na palači Bizanti u starom gradskom jezgru Kotora, mornarima iz Boke kotorske, koji su svi, zajedno sa zapovjednikom galije San Trifone di Cattaro Jeronimom Bizanti, poginuli boreći se na strani Svete Lige protiv brodovlja otomanskog carstva. Osim  toga, u spomen na najvećeg bokeljskog pjesnika Viktora Vide, Društvo mu je postavilo  spomenik na otoku Gospe od Škrpjela.

Obnovljena je pučka manifestacija „Tripundanska večer“, koja se tradicionalno održava svake godine u okviru proslave Sv. Tripuna.

Osnovan  je mandolinski orkestar pod imenom najpoznatijeg kotorskog kompozitora Tripa Tomasa.

Hrvatsko građansko društvo se 2008. godine uključilo  u obilježavanje 500-te godišnjice rođenja Marina Držića, čija obitelj vuče kotorske korijene, učešćem na centralnoj proslavi u Dubrovniku, a zatim i u Kotoru, uz organiziranje ambijentalne predstave „Dundo Maroje“ na trgu sv. Tripuna, u izvođenju HNK Zagreb, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture Crne Gore i Hrvatske. „Raduje me što se HGDCG uključilo u proslavu Godine Marina Držića, književnika, koji je svojim djelom ostavio trajan pečat u hrvatskoj kulturi. Ovakve inicijative najbolji su način zbližavanja među kulturama i produbljivanja njihovih čvrstih veza. Koristim i ovu priliku da istaknem konstruktivan doprinos HGD CG na planu intenziviranja kulturne saradnje Crne Gore i Hrvatske“, istakao je tom prilikom premijer Milo Đukanović.

Realizacija posjete djece članova HGD CG i djece njihovih crnogorskih prijatelja, Dubrovniku u novembru 2008. bila je misija dobre volje, povijesni dan, kazao je tom prilikom crnogorski ministar  kulture, sporta i medija, Branislav Mićunović, koji je bio pokrovitelj  te misije. Posjet je upriličen da zbliži djecu dvije susjedne države i omogući im druženje, iskreno i čisto, bez ikakvih opterećenja i hipoteka, kojima djeca, zaštićena svojom unutrašnjom čistoćom, jednostavno ne dozvoljavaju prolaz.

Od iznimnog je značaja bila i dodjela državnog ordena Reda Danice Hrvatske s lentom i likom Katarine Zrinske dr. sc. Milošu Miloševiću, admiralu Bokeljske Mornarice i Povelje R. Hrvatske Bokeljskoj Mornarici, u povodu 1200 godina postojanja. „Čini mi se osobito važno, a pričinjava mi i posebno zadovoljstvo, što ova odličja dodjeljujem na inicijativu HGDCG, a uz potporu DNŽ, te Udruge Dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice. To govori koliko smo daleko došli na planu normaliziranja odnosa“, istakao je Predsjednik Mesić, prilikom dodjele odličja u Kotoru. .

Nakon toga, na inicijativu i prijedlog HGD CG, a u povodu 1.200. godina postojanja, Predsjednik R. Hrvatske Stjepan Mesić dodjeljuje Bokeljskoj Mornarici Povelju R. Hrvatske,  S druge strane, na prijedlog HGD CG, Predsjednik države Crne Gore Filip Vujanović, dodjeljuje Bokeljskoj mornarici visoko državno odličje- Orden crnogorske zastave drugog stupnja.

Za svoj rad, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore dobilo je 2007. godine najveće priznanje kotorske Opštine, nagradu „21 Novembar“.„ Od svog osnivanja, ovo Društvo bazira svoj rad na širenju kulture,  istorijske, humanitarne i  druge aktivnosti  i saradnje među ljudima, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Ljudi koji su na tome radili imali su viziju i znali kako približiti razdvojeno do mjere normalne komunikacije, a neposredno do pune srdačnosti i prijateljstva“, stajalo je , pored ostalog, u obrazloženju opštinske komisije za dodjelu Nagrade.

Krajem 2011. godine, a u povodu desete obljetnice HGD CG,  Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović dodjeljuje Društvu  orden  Crnogorske zastave III reda.

Predsjednik Mesić dodijeljuje orden reda Stjepana Radića dr. Ivanu Iliću

Za sve ono što je Društvo uradilo za Kotor, za Crnu Goru i doprinijelo normalizaciji odnosa obje države, čelnicima Društva i njegovim članovima dodjeljuju se visoka državna odličja .  Predsjednik Mesić dodijeljuje orden reda Stjepana Radića dr Ivanu Iliću, predsjednik  Josipović dodjeljuje orden reda  Hrvatskog pletara Tripu Schubertu, predsjednik  Vujanović dodjeljuje orden Crnogorske zastave III reda Tripu Schubertu, predsjednik Josipović dodijeljuje Dariju Musić i Nikoli Bukilici ordene reda Ante Starčevića.

U godini proslave 15. obljetnice uspješnog rada Društva, pored redovnih aktivnosti i organiziranja tradicionalnih manifestacija, pokrenuta je inicijativa kod nadležnih Institucija za postavljanje spomen obilježja u grčkom gradu Nafpaktosu u znak sjećanja na pomorce iz Boke kotorske koji su poginuli u bitki kod Lepanta, boreći su na strani Svete Lige protiv otomanskog carstva, postavljanje spomen ploče na rodnu kuću Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Herceg Novom, organiziranja Izložbe radova i Omaž kiparu Andriji Krstuloviću na Cetinju koji je isklesao spomenik Njegošu i dvije karijatide na Mauzoleju.

Proslava Jubileja HGD CG održati će se u 23. rujna u Kotoru

Priredio: Tripo Schubert

“Vraćam se tebi Boko moja” -omaž Vicku Nikoliću

 

U subotu, 25. 06. 2016. godine u Centru za kulturu “Nikola Đurković” održana je poetsko – glazbena večer posvećena bokeljskom glazbeniku i pjesniku Vicku Nikoliću, u organizaciji Hrvatskog građanskog društva Crne Gore.

U programu su sudjelovali Mandolinski orkestar “Tripo Tomas” Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, članovi Amaterskog kazališta “Petar Tomas” Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, hor Osnovne škole “Narodni heroj Savo Ilić”, hor Muzičke škole “Vida Matjan”, dječji zbor “Leptirići” Hrvatskog kulturnog društva “Tomislav” i  Folklorni ansambl “Nikola Đurković”, a kao gosti programa dječji tamburaški orkestar – KUD “Eugen Kumičić” iz Križišća.

Čarobnim svijetom bokeljske poezije i glazbe vodili su prisutne Maja Grgurović, Jakov Bulajić i Antonio Grgurović.

Podsjetimo se i da je Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor 2005. godine bilo nakladnik knjige “Boka kotorska u pjesmi, slici i sjećanju” autora Vicka Nikolića koja je tiskana u Zagrebu uz financijsku potporu Hrvatske gospodarske komore.

Vicko Nikolić, još davne 1961. godine, napustio je Boku doselivši se u Zagreb, ali ni u jednom trenutku svoga života njegove misli nisu otišle iz njegovog rodnog kraja. S Bokom u srcu zauvijek prije dvije godine u veljači napustio je i Boku i Zagreb i sve svoje voljene, ostavljajući značajan trag svoga bitisanja na ponos i slavu i državi Hrvatskoj i Crnoj Gori.

Vraćao se pjesnik uvijek srcem i dušom voljenoj Boki. Opjevao je i veličao svaki kamen svog rodnog kraja, uzdizao čarobnu ljepotu i mirise Boke i s nostalgijom tiho čeznuo za njima. Nikada Vicko Nikolić nije ostavio ni zaboravio Boku. Vraćao se pjesnik bajkolikom zalivu u svakom trenutku svog života i darivao joj svoja najbolja ostvarenja.

Volio je Vicko svoj rodni kraj i srcem i perom. Ovjekovječio je svoju ljubav stihovima i glazbom ostavljajući  rodnom kraju sva svoja djela.

Vicko Nikolić pjevač, glazbenik, skladatelj, član Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809, istraživač narodnog blaga i zaljubljenik u Boku kotorsku, rodio se 1933. godine u Gornjoj Lastvi. Pjevati je počeo već u najranijem djetinjstvu, a ljubav prema pjesmi, posebno dalmatinskoj, prenijela mu je majka koja je bila rodom sa Šolte. S 15 godina počeo je svirati gitaru, zatim havajsku gitaru, nakon čega se počeo intenzivnije baviti pjevanjem u klapama te sviranjem i pjevanjem u raznim plesnim orkestrima.

U Zagrebu, u kojem je živio do smrti, doselio je 1961. godine. Tamo je nastavio glazbeno obrazovanje te zasnovao radni odnos sa Zagrebačkom operom, u kojoj je pjevao do mirovine 1993. U navedenom je razdoblju sudjelovao u više od 200 opernih i drugih glazbenih scenskih djela, a surađivao je i s najpoznatijim svjetskim opernim solistima, redateljima i dirigentima, kao što su Herbert von Karajan, Lovro Matačić i mnogi drugi.

Pjevao je i u mješovitom pjevačkom zboru Kulturno umjetničkog društva „Bratstvo” iz Tivta. Sredinom šezdesetih godina seli u Šibenik, gdje je honorarno pjevao u tamošnjoj opereti, u KUD-u „Miro Višić”, nekoliko klapa, učio svirati klarinet i saksofon i počeo skladati za dječje komade – „Psić i mačkica” i „Čiča Tomina koliba”.

Pjesme Vicka Nikolića o Boki plod su njegova dugogodišnjeg i svestranog bavljenja glazbom, uspomena iz djetinjstva i mladosti, sjećanja, razmišljanja i nostalgije prema Boki, kojoj se u mislima uvijek vraćao.

Tekstove za jedan broj pjesama napisali su : Maja Perfiljeva, Stijepo Mijović Kočan, Vladimir Krsnik i Stela Levanić.

Većinu tekstova napisao je sam pjesnik a tekstove svih pjesama uglazbio. Poznate su njegove izvedbe sa dugogodišnjom članicom zagrebačke Opere Ljiljanom Budičin.
Sve pjesme Vicko je namijenio svim Bokeljima i prijateljima Boke, gdje god oni bili. “Svatko će u njima naći nešto lijepo, a u nekima i dio sebe” – govorio je Vicko Nikolić o svojim djelima.

Recitalom “Čarobna Boka” u izvedbi Irine Bulajić i pjesmom hora Osnovne škole “Narodni heroj Savo Ilić” dirigentice Vesne Ivanović koju je pratio Mandolinski orkestar “Tripo Tomas” Hrvatskog građanskog društva Crne Gore sa dirigentom Ivom Brajakom započela je večer glazbe i poezije u znak sjećanja na velikog glazbenika i pjesnika.

Neizmjerna je tuga kojom je Vicko Nikolić napustio svoj rodni kraj, ali svu svoju tugu i čežnju pretakao je u glazbu i poeziju, onako kako samo to duša bokeljska zna. Koliko nostalgije može stati u malo riječi prikazali su stihovima pjesme “Moj zavičaj” Marija Plamenac i Milica Popović.

Za glazbenikom su ostale riječi i djela povećena Boki kojima je oživljavao svoje uspomene i gradio tu neraskidivu vezu sa rodnom Bokom. Sva njegova stremljenja stala su u poznate riječi pjesme “Vraćam se tebi Boko moja” koju je izvela Petra Bulajić, a prekrasne note Vickove glazbe dočarali su nam Mandolonski orkestar “Tripo Tomas” Hrvatskog građanskog društva i hor Muzičke škole Vida Matjan iz Kotora.

Pamtit će zavičaj svog pjesnika, a pjesmama njegovim učiti će se naša djeca kako se voli Boka.  “Predivno Jadransko more”  još jedno je djelo prožeto čežnjom i željom za dodirom svog rodnog kraja – Boke. Marija Plamenac dočarala je sliku predivnog Jadranskog mora Vicka Nikolića, kako ga je pjesnik doživljavao.

Svoj naklon dao je Vicko i skrivenim tajnama bokeških kala čijom tminom se stoljećima pomaljaju vječne ljubavi.

Ovu tematiku Vickovih skladbi prikazao je Dječji zbor “Leptirići” Hrvatskog kulturnog društva Tomislav izvedbom pjesama “Da nije bilo one škure kale” i “Mornaru nevjerni”.

Tuga odlaska iz rodnog kraja oslikana je u pjesmi “Boko moja” koju je izvela Milica Popović.

Mila Boka ne zaboravlja svoje sinove. Voli ih i čuva  u sjećanjima i prenosi kulturne tradicije na mlade generacije.

Neodvojiv dio bokeljske kulturne baštine je i folklor ovoga kraja. Folklorni ansambl “Nikola Đurković” spletom bokeljskih igara dočarao je sliku Boke kakvu je glazbenik nosio u srcu.

GOSTI PROGRAMA – KUD “Eugen Kumičić”

Ovu večer sjećanja na Vicka Nikolića darivali su svojom glazbom i gosti iz Križišća.
Križišće, maleno naselje općine Kraljevice, smješteno je na ulazu u Vinodolsku kotlinu. U ovom mirnom domaćinskom naselju živi i radi više od 30 godina Antica Rempešić, koja vodi KUD “Eugen Kumičić” nastojeći očuvati tradicionalnu glazbu ovog područja. Za svoj dugogodišnji rad na njegovanju tradicije svog kraja Antica Rempešić je dobila i Nagradu Grada Kraljevice za životno djelo.

Antica Rempešić, ili u Križišću poznatija kao teta Tonći, rođena u Boki, jedna je od mnogih koji u svom srcu nose uspomene i čežnju na svoj rodni kraj.

Zvuci tamburice u Križišću se njeguju već 130 godina, a posljednjih 30 zahvaljujući prije svega trudu i entuzijazmu predsjednice Antice Rempešić, kao i svih mještana koji doprinose da i danas tamburice u Križišću sviraju u ritmu ljubavi i mladosti.

Mladi virtuozi na braču, basu, bisernici, tamburici, bugariji, čelu i čeloviću uspješno uče i njeguju tradicijske vrijednosti ovoga kraja.

Poklon večeri u čast Vicka Nikolića i poklon svojoj voditeljici Antici Rempešić, rođene u Boki, čije nostalgično srce vječno nosi miris i okus svog rodnog kraja, kao i svim sinovima i kćerima Boke u dalekom svijetu, dali su Dječji tamburaški orkestar Kulturno umjetničkog društva “Eugen Kumičić”.

Vicko Nikolić ostaje da živi u našim sjećanima, u svakom šumu mora naše Boke i u pjesmama koje će se pamtiti i pjevati.

Foto: Radio Dux