Broj Hrvata u Crnoj Gori u stalnom padu, nezadovoljni odnosom hrvatske države

 Tripo Schubert, prvi predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, sada član Upravnog odbora Društva i redakcije časopisa Hrvatski Glasnik istaknuo je za tisak narod.hr kako Hrvati u Crnoj Gori uživaju sva prava zajamčena međunarodnim konvencijama, no ne mogu biti zadovoljni odnosom Republike Hrvatske prema hrvatskoj zajednici u Crnoj Gori ustvrdivši kako se „smjenjivala vlast u Hrvatskoj i od svih smo dobivali samo obećanja“. Istaknuo je problem nedostatka prostora za rad Društva, dok prostor Vlade RH u staroj jezgri Kotora stoji prazan koji bi mogao poslužiti za Hrvatski kulturni centar.

„U Vladi Crne Gore postoji Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i u njemu radi i jedan pripadnik hrvatske zajednice“, istaknuo je Schubert te dodao kako je Zakonom o zaštiti manjinskih prava definirano osnivanje nacionalnih Vijeća, čiji se troškovi funkcioniranja financiranju preko Ministarstva.

Objasnio je kako je Vlada oformila i Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava preko kojega financira programe i projekte  manjinskih zajednica. U cilju promoviranja i zaštite kulture manjina, identiteta i jezika, Vlada je oformila Centar za promoviranje kulture manjina.

„Hrvati su organizirani u više udruga, od kojih je najveća, najorganiziranija i najaktivnija Hrvatsko građansko društvo Crne Gore sa sjedištem u Kotoru, koje je utemeljeno 2001. godine“, ocijenio je te dodao kako društvo ima više od 1700 članova i svoju aktivnost realizira preko podružnica u Podgorici, Baru, Tivtu, Kotoru i Herceg Novom.

Istaknuo je kako je društvo utemeljeno s ciljem očuvanja identiteta hrvatskog življa na prostoru Crne Gore, gradnji mostova povjerenja, suradnje i prijateljstva između naroda obje države, koji su porušeni tijekom ratnih zbivanja, promociji i prezentaciji bogatog kulturnog i povijesnog naslijeđa Hrvata Boke kotorske, očuvanju bokeljskog govora i hrvatskog jezika.

Broj Hrvata u Crnoj Gori je u stalnom padu

„Apsolutni broj Hrvata u Crnoj Gori je u stalnom padu“, istaknuo je dodajući kako ih je prema posljednjem popisu registrirano oko 6900, ispod 1 posto od cjelokupne populacije u Crnoj Gori, a najveći broj Hrvata je lociran u gradovima i mjestima Boke kotorske.

Pojasnio je da s obzirom na broj Hrvata u Crnoj Gori, mogu biti zadovoljni što imaju zastupnika u parlamentu i ministricu bez portfelja u Vladi.

„To je produkt lojalnosti hrvatske populacije državi Crne Gore i što smo plebiscitarno poduprli čin osamostaljenja Crne Gore“, istaknuo je Schubert te dodao kako u lokalnom parlamentu Općine Tivat imamo četiri vijećnika, a u Kotoru dva.

Hrvati u Boki kotorskoj su autohtoni narod i trebaju imati sličan tretman kao Hrvati u BiH

Istaknuo je kako ne mogu biti zadovoljni odnosom Republike Hrvatske prema hrvatskoj zajednici u Crnoj Gori.

„Smjenjivala se vlast u Hrvatskoj i od svih smo dobivali samo obećanja“, ocijenio je Schubert te dodao kako se programi i projekti hrvatskih Udruga financiraju putem natječaja kojega državni Ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske provodi preko Veleposlanstva i to s malim sredstvima, oko 30.000 eura.

Naglasio je kako se treba prijeći s obećanja na djela.

„Hrvati u Boki kotorskoj su autohtoni narod i bilo bi normalno imati sličan tretman kao prema Hrvatima u BiH“, zaključio je Schubert.

Potreban nam je prostor za Hrvatski kulturni centar, a prostorije Vlade RH u Kotoru stoje prazne

Schubert je kao najveći problem istaknuo nedostatak prostora za rad.

„Svoju djelatnost Društvo obavlja u malom prostoru ispod tribina zatvorenog plivačkog bazena“, rekao je te dodao kako je „prije Drugog svjetskog rata u Kotoru postojao Hrvatski dom – danas je to za nas misaona imenica“.

„Međutim, našom velikom zaslugom država Crna Gora je poklonila jednu palaču u staroj gradskoj jezgri Kotora Vladi Republike Hrvatske za konzularne i druge namjene, koja više godina stoji prazna“, istaknuo je te dodao „naš je prijedlog da se u njoj locira Hrvatski kulturni centar ili Hrvatski dom, u okviru kojih bi i HGD CG riješio svoje stambeno pitanje“.

Izvor: narod.hr

NAJAVA: Prezentacija Nove misli i Hrvatskoga glasnika

Prezentacija časopisa “Nova misao” i  “Hrvatski glasnik” održati će se 29. 04.2014. g. u 20:00h. u Galeriji ljetnjikovca “Buća” u Tivtu.
O časopisima će govoriti Mirko Sebić, glavni i odgovorni urednik “Nove misli”, Tripo Schubert, član Upravnog odbora HGD-a CG i Uredništva Hrvatskoga glasnika i Željko Rutović, pomoćnik ministra kulture Crne Gore. Nakon promocije uslijed će koje će kraća tribina.

IZDVAJAMO: Potvrđene presude za zločine u Morinju nad Hrvatima

Prizivni sud Crne Gore potvrdio je presude optuženima u slučaju ratnog zločina nad Hrvatima u crnogorskom logoru Morinju početkom 1990-ih godina.

Kako je priopćeno na internetskoj stranici Prizivnog suda, odbijene su žalbe vrhovnog državnog odvjetništva, ali i branitelja osuđenih Iva Gojnića, Špira Lučića, Iva Menzelina i Bora Gligića, koje je sud ocijenio neutemeljenim.

Viši sud u Podgorici je u srpnju 2013. u slučaju Morinj proglasio krivim Gojnića, Lučića, Menzalina i Gligića za ratni zločin nečovječnog postupanja prema ratnim zarobljenicima Hrvatima.

Gojnić je dobio dvije godine zatvora, Lučić tri, Menzalin četiri i Gligić tri godine zatvora. To je bila treća presuda u ovom predmetu. Prethodne dvije Prizivni sud je poništio.

Ovo je prva pravomoćna osuđujuća presuda izrečena za ratne zločine pred crnogorskim sudovima.

Logor Morinj formirala je bivša JNA, a u razdoblju od listopada 1991. do kolovoza 1992. ondje je bilo zatvoreno i zlostavljano više od 160 Hrvata, među kojima velik broj civila koji su dovedeni s dubrovačke bojišnice.

Optužnica za taj ratni zločin podignuta je u kolovozu 2008. Među optuženima su bili i Zlatko Tarle i Mlađen Govedarica, ali su oni oslobođeni optužbi.

Osuđenima sada preostaje takozvani izvanredni pravni lijek, odnosno da na Vrhovnom sudu traže zaštitu zakonitosti.

/Hina/

Sretan i blagoslovljen Uskrs

želi Vam Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Pisanica od srca, simbol mira i prijateljstva stigla u Kotor

“Kotorskoj buskupiji, ovu “pisanicu od srca”, simbol mira i prijateljstva, za blagdan Uskrsa 2014.godine poklanjaju grad Kprivnica i koprivničko-križevačka županija iz prijateljske Hrvatske. Pisanicu su maniri naivnog slikarstva oslikali slikari: Josip Gregurić, Đuro Jaković, Stjepan Pongrac i Zlatko Štrfiček” – piše na tabli ispred porte katedrale Sv. Tripuna.

Danas na Veliki četvrtak, nakon mise, Uskršnje jaje od oko 2 metra visine, od poliestera, koje su oslikali hrvatski umjetnici naivci sa motivima iz Boke kotorske, blagoslovljeno je u prisustvu sveštenstva i delegacije koja je u Kotor došla iz Koprivničko-križevačke županije.

Kotorski biskup Ilija Janjić je tom prilikom kazao “Dragi svećenici, dragi Božji puče, nakon svečane svete mise sa blagoslovom ulja, na kojoj su svećenici Kotorske biskupije obnovili svoja svećenička obećanja, evo nas ovdje pred katedralom Svetoga Tripuna da bismo po prvi puta sudjelovali u primanju dara uskrsne pisanice koju Kotorska biskupija prima od grada Koprivnice. Prije samoga pozdrava svima vama upućujem moju zahvalnost gradu Koprivnici na ovako lijepoj pažnji prema Kotorskoj biskupiji i gradu Kotoru.

Pozdravljam gospodina Radovana Kneževića, gradskoga vijećnika grada Koprivnice, koji je predstavnik gradonačelnice gospođe Vesne Želježnjak i gospodina Zorana Gošeka, predsjednika Gradskoga vijeća. Gospodin Radovan, koji je ujedno i predsjednik Saveza Crnogoraca u Republici Hrvatskoj, glavni je inicijator da ovogodišnja uskrsna pisanica ukrasi predvorje katedrale Svetoga Tripuna i tako nam uveća radost blagdana Uskrsa 2014.godine.

Ovaj projekat ,,Pisanica od srca” pokrenut je 2007.godine sa željom da bude znak prijateljstva, i već je povezao mnoge hrvatske, europske i svjetske gradove, kao Koprivnicu, Zagreb, Križevce, Varaždin, Vukovar, Dubrovnik, Međugorje, Vatikan, Bratislavu, Budimpeštu, New York, i još četrdesetak gradova po čitavome svijetu. A ove godine uskrsna pisanica otišla je u Pariz i Rigu, a evo je i ovdje među nama, u gradu Kotoru. Sam blagoslov pisanice ni u kojem slučaju ne povrijeđuje pobožnost Velikoga tjedna ni blagdana Uskrsa, nego nam samo želi povećati radost nadolazećega uskrsnoga vremena. Pisanice su simbol novoga života. Neka ova pisanica bude novi dio naše kulturne baštine koja je izuzetno bogata, ne samo u gradu Kotoru, nego i na teritoriji Kotorske biskupije. Neka nas ovaj blagoslov potakne za nas tako važnu kulturu života, koja je središte kršćanskoga vjerničkoga identiteta. Svim nazočnima želim nadolazeći blagdan sretan Uskrs” –  kazao je biskup Ilija Janjić.

Izalanik grada Koprivnice i Koprivničko-križevačka županija Radovan Knežević “Izuzetnu mi je čast i zadovoljstvo da danas ovdje u drevnom gradu Kotoru, evo na ulazu u ovu Katedralu bastion onoga svega dobroga kroz mnoge vjekove i stoljeća, i svjedok onoga što se na ovim prostorima dešavalo, eto da je meni pripala čast ispred grada Koprivnice da vam uručim ovu pisanicu, dar od srca.

Oče biskupe, sjećam se jednog našeg razgovora. A ona pisanica, Radovane, otprilike- što to jeste? Kratko sam vam odgovorio – To je nešto posebno. I već sam tada odlučio da mora jedna pisanica doći u Kotorsku biskupiju, mora doći k vama, a vi ste to nas sve i zadužili.

Prenosim vam pozdrave ispred Saveza Crnogoraca Republike Hrvatske, i mi u Savezu Crnogoraca doista smo ponosni, jer imamo i taj privilegij da imamo dvije domovine, jedna nam je matična, evo ja sam rastao i živio u Nikšiću, a sada sam 32 u Republici Hrvatskoj. Dakle, imamo domovinu Crnu Goru i domovinu Republiku Hrvatsku. Svima vama tople pozdrave, čestitam vam nadolazeći vjerski blagdan Uskrsa i evo, uručujem vam službeno ovaj dar od srca grada Koprivnice.

Od 2008. godine pisanica (šareno mašćeno jaje) u Hrvatskoj ima status nematerijalnoga dobra. Turistička zajednica Koprivničko-križevačke županije je 2009. godine pokrenula projekt izrade velikih uskršnjih jaja, od poliestera, oslikanih u maniri naive u suradnji sa slikarima naivcima.

Autor:

Radio DUX

Novi broj Hrvatskog glasnika

Iz tiska je izašao novi dvobroj ožujak/travanj Hrvatskog glasnika, koji donosi Uskrsnu poslanicu kotorskog biskupa mons. Ilije Janjića, zatim tekstove o Knjizi umjetnosti Slobodana Slovinića, o našim uspješnim planinarima čija iskustva možete pročitati u tekstu naslovljenom ” Iz  Boke na vrh Anda”; zatim o povijesti brodskih kružnih putovanja u Boki kotorskoj, bokeškoj pjatanci, te mnoge druge.

Hrvatski glasnik, po cijeni od 2 eura može se kupiti u katedrali Svetog Tripuna u Kotoru, u župi Sveti Roko u Tivtu, u Baru kod predsjednika podružnice Vlada Marvučića, u Podgorici na Trgu Božane Vučinić i u Heceg Novom, u knjižari So.

Urednici Hrvatskoga glasnika na tribini „Granice identiteta/ identitet granice“

Proteklih dana  Hrvatsko nacionalno vijeće posjetili su Željko Rutović, pomoćnik crnogorskog ministra kulture za medije i direktor Direktorijata za medije pri Ministarstvu kulture Crne Gore i Mirko Sebić, glavni urednik  respektabilnog vojvođanskog časopisa za kulturu „ Nova misao“ .

Povod razgovora s predsjednikom HNV-a, Zvonimirom Dekovićem, ideja je o  predstavljanju spomenutog časopisa i ekstenziviranje samoga sadržaja časopisa  temama relevantnim za kulturnu suradnju Vojvodine i Boke kotorske, odnosno Crne Gore.

Prezentacija časopisa za suvremenu kulturu Vojvodine „Nova misao“, nikako svedena na puko prepričavanje sadržaja,  već na multimedijsku  prezentaciju,reprodukciju naslovnica i diskusiju, održat će se u Tivtu, 29. travnja,  u Centru za kulturu Tivat. Tom će se prilikom predstaviti i „Hrvatski glasnik“, glasilo Hrvata Crne Gore .

Večer će biti održana pod sloganom „Granice identiteta/ identitet granice“, koji predstavlja  dio širega tematskog korpusa „  Naša mjesta-  geografija sjećanja i zaborava“ , a bazirana je na identitetskom i sadržajnom ukrštanju, preplitanju i „ otvaranju“  kulturnih  točaka koje  imaju „problem“ granice i identiteta , u ovom slučaju Vojvodine i Boke, odnosno Crnogorskog primorja.

Na tribini će, uz gospodu Sebića i Rutovića, sudjelovati i urednici „Hrvatskoga glasnika“.

Mirko Sebić (1962.)  urednik je , novinar, kritički  pisac i esejist. Bavi se filozofijom medija, studijama kulture i socijalnom kritikom. Od 1988. godine uređivao je više časopisa i specijaliziranih revija. Objavio je više od 400 tekstova različitih žanrova u brojnim publikacijama u Srbiji i regiji. Autor  je više znanstvenih radova iz područja filozofije medija, a sudjelovao je i na međunarodnim skupovima o medijskim temama. Glavni je i odgovorni urednik časopisa za suvremenu kulturu Vojvodine „Nova misao“. Godine 2007. objavio je knjigu eseja „ Hotel Panonija“ .

Željko Rutović bavi se publicističkim radom u području teorije i kulture medija. Radovi su mu objavljivani  u časopisima “Matica”, “Sociološka luča”, “ARS”, “Medijski dijalozi”, “Medijska politika” i  “LINK” (Novi Sad).  U više je navrata   bio i recenzent  više medijskih publikacija.  Objavio je tri knjige: „Estetika dijaloga“, „Note populizma“ i „Tolerancija i arogancija“.  Doktorant je socioloških nauka.

A.V.

MARIN ČAVELIŠ ZA PORTAL ANALITIKA: Dijaspora u svom domu

Marin Čaveliš-član Hrvatskog građanskog društva Crne Gore i podpredsjednik HGD CG, podružnice Podgorica

„U građanskim društvima, kakvim su ustavom sebe proklamovale sve države na  Balkanu, mora se imati više osjećaja za probleme onih koji žele biti samo građani i voljeti državu u kojoj žive, a  istovremeno  sačuvati vezu i ljubav prema svom rodu, svojoj kulturi i zemlji porijekla“, smatra Marin Čaveliš, član Hrvatske građanske inicijative i Hrvatskog nacionalnog savjeta, inače inžinjer i savjetnik u sektoru za seizmologiju u Zavodu za hidrometeorologiju i seizmologiju.

Čaveliš u svom autorskom tekstu za Portal Analitika govori o  intimnoj, ali i društvenoj i političkoj raspolućenosti onih koje je raspad Jugoslavije ostavio bez dijela svoga bića, da ni i jednoj sredini ne budu potpuno prihvaćeni: „Zbog ludačkog nacionalizma, koji je poslužio kao sredstvo za raspad Jugoslavije, oni su odjednom postali neprijatelji svima. I možda najneprihvatljivija socijalna kategorija u svim novonastalim državama. Iako obije države oni doživljavaju kao svoje, sa obije strane granice vide u njima dio svojih negativnih predrasuda koje su stvorene u toku rata“, piše autor.

Rasijavanje sjemena: „Riječ dijaspora na starogrčkom jeziku (διασπορά) znači rasipanje ili sijanje sjemena. Takođe, dijaspora je naziv za dio naroda koji je napustio svoju korijensku zemlju.

Raspadom Jugoslavije u svakoj novonastaloj državi ostali su ljudi iz neke druge države, koji danas žive život iseljenika i dijaspore. Iako je od ratova prošlo dosta vremena još uvijek imaju subjektivnih i objektivnih problema.

U Jugoslaviji, u vremenima blagostanja, mnogi su se selili ne obraćajući pažnju što je mjesto u koje sele u drugoj republici. Selili su se tražeći  posao ili još češće zbog ljubavi, zbog koje su tamo „posijali svoje sjeme“. Takvi brakovi sutada izrazito poticani, kao temelj iluzije bratstva i jedinstva naroda.

U vremenu kada su obrazovanje i kultura imali veći prioritet od religije inacionalizma, tim ljudima je bila najmanje važna nacionalnost, svoja ili sredine u kojoj će živjeti. Živjeli su u vremenu i prostoru kosmopolitskih shvatanja, koja su proistekla iz antifašizma, hipi i rock pokreta sedamdesetih.

Kada je došlo do uništavanja svega što je vrijednije od primitivizma, trebalo je uništiti i tu civilizacijsku vrijednost koju su ovi ljudi nosili sa sobom. Zbog ludačkog nacionalizma, koji je poslužio kao sredstvo za raspad Jugoslavije, oni su odjednom postali neprijatelji svima. I možda najneprihvatljivija socijalna kategorija u svim novonastalim državama.

Predmet predrasuda stvorenih u ratu: Pakao rata su prošli na samo njima znan način. Budući da nisu živjeli na teritotijama zbog kojih se vodio rat, samo prividno nisu bili direktno uvučeni u sukobe. Ali za njih, linija fronta je bila u njima i u njihovim porodicama, razdvajala je domovinu i otadžbinu, očevinu i ujčevinu, rodbinu i tazbinu. Tu liniju fronta mnoge porodice nisu izdržale i raspale su se. Prisilno razdvajanje porodica je zločin. Čak i po ratnom pravu.

Nakon rata, linija fronta, između njihove otadžbine i domovine zamijenjena je državnom granicom. Iako obije države oni doživljavaju kao svoje, sa obije strane granice vide u njima dio svojih negativnih predrasuda koje su stvorene u toku rata. Kao negacija postojanja iskonske mržnje među jugoslovenskim narodima, u ratu i danas, oni smetaju onima koji su tu mržnju proizveli.

U novonastalim državama ne mogu naći svoje mjesto, jer nijesu u potpunosti ni manjina, ni iseljeništvo, ni većinski narod. Njihove probleme ne žele vidjeti ni vlasti države iz koje su došli ni one u kojoj žive. Istina, teško je istovremeno zakonski regulisati prava manjine i iseljeništva porijeklom iz iste države. Zbog toga političarima obje države bilo je najlakše pripojiti ih manjinskom narodu u novonastaloj državi, koji ima isti etnički korijen i tu živi stoljećima. Pravni status manjine je obično bolji od statusa iseljeništva i reklo bi se da je davanjem iseljeništvu prava manjine problem riješen. Međutim, time nije u potpunosti riješen specifičan status ovih ljudi.

Status manjine, a nisu autohtona manjina: Prije svega, ovi ljudi se srijeću sa problemima koje ima iseljeništvo i dijaspora a koje manjine nemaju. To su administrativni problemi sa imovinom u obije države, problemi sa dokumentacijom, državljanstvom itd. Tu su i problemi vezani za  porodične obaveze u državama iz kojih potiču.  Kultura koju baštine nije ista kao kultura autohtone manjine. Osim toga, manjine u tim državama se trude da dokažu da na tom prostoru žive stoljećima, pa im ovi skori došljaci u tome smetaju…   Razlike se dobro vide na nekoliko karakterisičnih slučajeva kakvi su: Srbi u Kninu i doseljenici iz Srbije u Hrvatskoj, hercegovački Hrvati i doseljenici iz Hrvatske u Bosni i Hercegovini, doseljenici iz Hrvatske u Beogradu i vojvođanski Hrvati itd… U Crnoj Gori čak ni oni koji se zalažu za prava srpske manjine javno ne pominju probleme Srba koji su doselili iz Srbije, a oni poslednjih godina zasigurno imaju pomenute probleme.

Očigledno je da se radi o velikom broju ljudi u svim novonastalim državama, a ne o pojedinačnim slučajevima.

Osim ovih objektivnih, imaju i subjektivne probleme. Generacijski, ovi ljudi se mogu podijeliti u tri grupe koje različito doživljavaju svoju novi status:

Prva grupa su doseljenici. Oni su postali iseljenici i gosti u svom domu. A iseljenik pati od nostalgije, čiji su simptomi opste poznati – tuga za svojim rodnim krajem i rodbinom.

Druga grupa su djeca doseljenika. Oni su na silu ugurani u nacionalne torove i protiv svoje volje postali dijaspora. Rastrzani između neobjašnjivih sila koje ih vuku ka djedovini dok su sa druge strane vezani za mjesto rođenja.

Treću grupu čine naredne generacije. Oni nemaju probleme koje ima prva i druga generacija, makar ne one psihološkog karaktera. Zato će se lako uklopiti u manjinu ili biti asimlirani od većinskog naroda.

Evo jednog karakterističnog primjera. Može se sresti čovjek iz prve i druge generacije, koji teško živi sa malom platom ili penzijom, dok u državi svog porijekla ima naslijeđenu imovinu kuću, zemlju… U mogućnosti je da proda tu imovinu i riješi finansijske probleme. Ali neće, jer ga za to mjesto vežu  emocije prema rodu i zavičaju. A sa druge strane, tu imovinu će mu oduzeti zbog neplaćanja poreskih obaveza i to država koju on toliko voli.

Epilog: Prošlo je više od dvadeset godina od početka ratova, a na rješenje problema koje imaju ovi ljudi  niko ne misli. Kao da se svi trude da ne vide njihove probleme. Ili se čeka da prva generacija biološki izumre, a treća se asimilira u manjinu ili većinski narod u državi u kojoj živi. Nakon toga nestaće i druga generacija.

Domoljublje je ljubav prema prostoru u kom se živi, odnosno prema zemlji u kojoj imamo dom. Rodoljublje je ljubav prema roditeljima i rodbini kao i zemlji porijekla oca i djedova.

Te dvije ljubavi svako, svjesno ili nesvjesno, nosi u sebi.  Živjeti razapet između dvije ljubavi koje su smještene u dva različita prostora predstavlja veliki problem.

U građanskim društvima, kakvim su ustavom sebe proklamovale sve države na  Balkanu, mora se imati više osjećaja za probleme onih koji žele biti samo građani i voljeti državu u kojoj žive, a  istovremeno  sačuvati vezu i ljubav prema svom rodu, svojoj kulturi i zemlji porijekla.“

Izvor: “Analitika”-informativni portal

http://portalanalitika.me/

Obavijest o održavanju izbora za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske

Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Crnoj Gori:

Temeljem Odluke o raspisivanju izbora za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske obavješćujemo da će se izbori u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Podgorici i Generalnom konzulatu u Kotoru održati 25. svibnja 2014.

Radi ostvarivanja biračkog prava birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, dužni su podnijeti zahtjev za aktivnu registraciju u najbližem diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske–u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Podgorici svakog radnog dana od 9.30 do 13.30, a u Generalnom konzulatu u Kotoru od 9 do 13 sati.