Sabor o Hrvatima izvan Hrvatske

Premda su iz oporbe ustvrdili kako se suradnja s Hrvatima izvan Hrvatske, koja je dosad bila pomalo zapostavljena, predizborno aktualizira predloženim zaključcima Odbora za Hrvate izvan Hrvatske, iz HDZ-a poručuju kako je poboljšanje suradnje iskrena nakana Vlade. Predsjednik odbora Ivan Bagarić kazao je kako su “daleko odmakli” u izradi Strategije o čemu očekuju konsenzus svih stranaka.Sličan dokument su, kaže, izradili i primjerice u Sloveniji, Slovačkoj, Mađarskoj, Irskoj i drugim zemljama neposredno prije ili nakon ulaska države u EU, radi očuvanja nacionalnog identiteta.Bagarić napominje kako je potreban i preustroj Hrvatske matice iseljenika u krovno tijelo za skrb o Hrvatima izvan Hrvatske, u obostranom interesu, te osnivanje vladinog savjeta, a za to je pak nužno donošenje zakona o Hrvatima izvan Hrvatske što je, kaže, obećala i premijerka.

U hrvatskom iseljeništvu, odnosno dijaspori, živi oko tri milijuna ljudi: oko dva milijuna u prekomorskim zemljama, oko 600 tisuća u europskim zemljama, dok ih se oko 300 tisuća smatra autohtonom manjinom, naveo je Bagarić.”Povezivanje s Hrvatima u BiH, potpora njihovu povratku i ostanku u BiH te očuvanje njihove pune jednakopravnosti od strateškog su interesa za Hrvatsku”, smatra i ističe kako treba učiniti sve kako bi Hrvati u BiH mogli osigurati svoj ustavni status.
Josip Leko (SDP) je, pozdravljajući te inicijative, naglasio kako je skrb o Hrvatima izvan Hrvatske nacionalna, a ne stranačka obveza. Upozorio je i da još uvijek nema definirane politike ni konsenzusa prema Hrvatima izvan Hrvatske pa je ta pomoć često kontraproduktivna.”Ne budimo licemjerni, najčešće govorimo o brizi Hrvatske za Hrvate u BiH, a kad je riječ o stvarnoj dijaspori tek treba utvrditi nacionalni interes”, dodao je.
Damir Kajin (IDS) je podsjetio da su Hrvati u BiH u velikoj mjeri pomagali Hrvatsku u ratu od 1991. do 1995., a da ih se danas, zbog posla ili korištenja socijalnih službi, doseljava godišnje oko 13.000. Kad je riječ o Sloveniji, trebalo bi, kaže, inzistirati da Hrvati ondje izbore status nacionalne manjine.
“Hrvati izvan Hrvatske veliki su potencijal društvenog i gospodarskog razvitka Hrvatske”, smatra Ivo Andrić (HDZ). Govoreći o Hrvatima u BiH apelirao je na gospodarstvenike koji ondje ulaze poslom, da daju mogućnost Hrvatima da rade jer je svako radno mjesto garancija ostanka jedne obitelji.
Goran Beus Richembergh (HNS-HSU) smatra kako nije uputno idealizirati priču o Hrvatima koji žive u inozemstvu. “Možemo govoriti o milijunima ljudi koji imaju hrvatski korijen, ali teško da svi oni to doista žive, osjećaju i razvijaju”, dodao je. Naveo je i kako ga je zabolilo kad su u Clevelandu dočekani kao antihrvatska stranka jer im se godinama govorilo da samo jedna stranka štiti njihove interese.”Hrvati u BiH su mimo svih drugih jer su autohtoni narod sa statusom konstititutivnog i to, pod svaku cijenu, trebaju zadržati”, kazao je i dodao kako “Hrvatska treba prestati prodavati maglu i pokrenuti niz prekograničnih projekata koji će osigurati kvalitetniji život i nama i njima”.
Boro Grubišić (HDSSB) ističe kako ne treba čuditi nepovjerenje Hrvata iz SAD kad predsjednica HNS-a navodi u jednom tekstu da deklaraciju o Domovinskom ratu treba marginalizirati. Upitao je zašto 20 tisuća Hrvata ili porijeklom Hrvata u ladicama MUP-a čeka da bi ostvarili hrvatsko državljanstvo, dok su za Hrvate u BiH rezultati “svako svojoj kući” gotovo zanemarujući.Je li tome kriva vlast u Republici Srpskoj, Federaciji BiH ili smo politikom ekonomske pomoći za doseljene Hrvate tome sami doprinjeli, pita se Grubišić.Oni koji su doselili u Hrvatsku, kaže, danas doživljaju da moraju ići dalje pa te izbjeglice pretvaramo u pravu dijasporu.
(Hina)

20. obljetnica božićnog Ustava

Krajem ove godine Hrvatska obilježava 20. obljetnicu donošenja prvog Ustava od proglašenja neovisnosti, koji je donesen 21. prosinca 1990. godine i proglašen dan kasnije, dakle tek nekoliko dana prije Božića zbog čega je i dobio naziv božićni Ustav, potvrdivši demokratske promjene izražene na prvim višestranačkim izborima u proljeće te godine te položivši temelj hrvatske neovisnosti.
Nakon što su u travnju i svibnju 1990. održani prvi višestranački parlamentarni izbori, a krajem svibnja i konstituiran Sabor, tadašnje Predsjedništvo Socijalističke Republike Hrvatske je 18. srpnja odlučilo Saboru predložiti donošenje Ustava, budući da je ocijenjeno kako važeći republički Ustav iz 1974. obiluje ograničenjima za razvoj demokracije te ne može odraziti volju građana na izborima i težnje hrvatskog naroda za neovisnosti. Tu odluku Predsjedništva SRH o pristupanju donošenju Ustava su na svojim sjednicama 25. i 26. srpnja podržala sva tri tadašnja vijeća u Saboru – Vijeće udruženog rada, Vijeće općina i Društveno-političko vijeće – čijim se amandmanima na važeći Ustav Hrvatska već tada odrekla naziva “socijalistička” i crvene zvijezde na svojoj zastavi.
Po izglasavanju amandmana, zastupnici tog prvog saziva Sabora su, predvođeni tadašnjim predsjednikom Sabora Žarkom Domljanom, na Markovu trgu simbolično nazočili spuštanju zastave SFRJ te podizanju hrvatskog stijega s povijesnim hrvatskim grbom. Kao ciljevi Ustava tada su zacrtani određenje Hrvatske kao suverene države hrvatskoga naroda i pripadnika drugih naroda i manjina, države parlamentarne demokracije, vladavine prava i tržišnog gospodarstva, dok su politička polazišta za izradu Ustava sadržavala načelo po kojem vlast pripada narodu. Na izradi Ustava radila je Ustavotvorna komisija u kojoj su bili istaknuti predstavnici političkog i akademskog života, koji su u to ljeto 1990., koje je obilježila tzv. balvan revolucija u Kninu, prionuli izradi kratkog i jasnog Ustava kao trajne vrijednosti i jedinstvenog pravnog dokumenta hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske.
Na zajedničkoj sjednici triju svojih vijeća Sabor je 22. prosinca 1990. donio Odluku o proglašenju Ustava Republike Hrvatske, kojim je Hrvatska određena kao jedinstvena, nedjeljiva demokratska i socijalna, suverena država u kojoj su zajamčena prava čovjeka, pravo vlasništva i vladavina prava. Ustavnim je odredbama suverenitet Republike određen kao “neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv”, te utvrđeno da “saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa”. Ustav je zajamčio slobodu osnivanja političkih stranaka, slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti, kao i slobodu poduzetništva i tržišta kao temelje gospodarstva, a odredio je službenu uporabu hrvatskog jezika te ravnopravnost svih naroda i manjina kao državljana RH.
Ustavom je utvrđen dvodomni parlament, odnosno Sabor sastavljen od Zastupničkog i Županijskog doma.
Božićni Ustav do sada je mijenjan četiri puta, a posljednji put u lipnju ove godine.
(Hina)